Otvorena velika izložba u Hlebinama u povodu stote godišnjice rođenja Ivana Generalića

stu. 17

U Galeriji naivne umjetnosti Hlebine u subotu je otvorena izložba „Ivan Generalić, Iz Zbirke Infeld, Beč”, u povodu stote godišnjice rođenja tog velikana hrvatske naivne umjetnosti. Predstavljen je ukupno 31 rad, od 1930. godine do posljednjih Generalićevih slika.

 

Autori izložbe su Yordanka Weiss, kustosica bečke Zbirke i Marijan Špoljar, ravnatelj Muzeja grada Koprivnice. Osim njih, na otvorenju su govorili i načelnica Općine Hlebine Božica Trnski te koprivničko-križevački župan Darko Koren, a nastupio je i KUD Hlebine koji je izveo nenkoliko hrvatskih pjesama. Izložba ostaje otvorena do 21. prosinca.

– Bez obzira što mi često adoriramo naivne umjetnike, mislim da postoji još puno mogućnosti i potrebe da se oni valoriziraju i da se stave u društveni i prije svega umjetnički kontekst koji zaslužuju. Pred svima nama je još niz radosnih događaja vezanih uz naivnu umjetnost – rekao je između ostalog na otvorenju Marijan Špoljar.

Veliki dio Zbirke Infeld u Beču sastoji se od zbirke hrvatske naivne umjetnosti, a unutar toga jedan segment posvećen je umjetnosti Ivana Generalića. Rijetko tko u svijetu ima 31 Generalićev rad, a Infeldovi imaju i donatorsku galeriju u Dobrinju na Krku. Do izložbe u Hlebinama došlo je zahvaljujući Špoljarovom dogovoru s nasljednicom Infeldovih, koji su inače najpoznatiji proizvođači žica za glazbene instrumente u Europi.

Iako na izložbi nema epohalnih Generalićevih ostvarenja, riječ je o lijepom monografskom presjeku njegovih radova.

Sljedećeg tjedna, 20. i 21. studenoga, u Društvenom domu Hlebine održat će se dvodnevni simpozij „Ivan Generalić: djelo, život, vrijeme”. Cilj simpozija je ne samo potvrditi dosadašnje okvire, nego i stimulirati inovativne analize. Ukratko: obogatiti sliku o umjetniku i o vremenu njegova formiranja i djelovanja, dakako, unutar onih metodoloških okvira koji zagovaraju te nove poglede i interpretativne prakse koje pomiču dosegnute granice.

To znači pokušati pokazati kako Generalić nije pasivna figura nego akter jednog povijesnog vremena, nije tek „čudo” nego „projekt”, nije samo posljedica, nego i uzrok. Cilj je, dakle, podvrgnuti analizi umjetničke, kulturne, društvene, ideološke i klasno-socijalne okolnosti u kojima se to djelo formiralo i trajalo te iznova uspostaviti kritičku relaciju prema tome djelu.